U prethodnom članku smo govorili o zagađenju u zatvorenom prostoru i činjenici da, suprotno uvriježenom mišljenju, unutrašnji prostor može biti čak i zagađeniji od vanjskog. To je potvrdila, na primjer, studija koju je proveo Kraljevski koledž za pedijatriju i zdravlje djece i Kraljevski ljekarski koledž, koja je pokazala da unutrašnji može biti 5 do 13 puta više zagađen od vanjskog.

Postoji li zapravo veza između zraka koji udišemo kod kuće ili na poslu i zraka koji ulazi u naša pluća dok hodamo cestom? Prema nedavnom istraživanju koje je sproveo Institut za atmosfersku fiziku Kineske akademije nauka, čini se da ima. Cijeli mjesec pratili su koncentraciju PM2.5 u zraku unutar kancelarije i u neposrednoj blizini vani. Tokom analize prozori su nekoliko puta otvarani i zatvarani kako bi se bolje razumio mehanizam izmjene unutrašnjeg/vanjskog zraka. Rezultat? Većina čestica aerosola pronađenih u zatvorenom prostoru došla je izvana.

Stoga ova studija razbija mit da je povremeno otvaranje prozora korisno, bez obzira na vrstu prostorije i vanjske uslove zraka. Ako bi kvalitet bio loš, to bi samo pojačalo izloženost ljudi PM2.5 i drugim opasnim česticama, za koje se zna da imaju puno veću koncentraciju na otvorenom.

Prirodna ventilacija naspram kontrolisane mehaničke ventilacije

Kao što smo već vidjeli, kontrolisana mehanička ventilacija je sistemska tehnologija koja garantuje pročišćavanje zraka u zatvorenim prostorima dok vraća toplotnu energiju sadržanu u njima. Rješenje koje ima ogromne prednosti i nema veze sa prirodnom ventilacijom koja se postiže otvaranjem prozora.

Druga opcija, na primjer, ne dozvoljava filtriranje ulaznog zraka, može dovesti do osjećaja nelagode zbog značajne temperaturne razlike između unutrašnjeg i vanjskog okruženja, a također je potpuno neefikasna u smislu energije.

Sa druge strane, jedinice za kontrolisanu mehaničku ventilaciju štite ljude od izlaganja česticama opasnim po njihovo zdravlje, putem posebnih sistema dezinfekcije i smanjuju rasipanje energije vraćanjem toplote iz zraka.

Dakle, pogledajmo dvije komponente koje najbolje predstavljaju mehaničku ventilaciju i čine je zaista naprednim rješenjem: sisteme sanitacije i jedinicu za povrat toplote.

Kontrolisani sistemi mehaničke ventilacije i sanitacije

Glavni i najčešći sistem dezinfekcije je elektrostatički filter. U svim kontrolisanim mehaničkim ventilacionim jedinicama kompanije Clivet, ova vrsta filtera može uhvatiti čestice od 0,01 μm do 100 μm i garantuje EPM1 filtraciju od 90% u skladu sa standardima ISO EN 16890. Dakle, kako ti filteri funkcionišu? Najprije se čestice pozitivno naelektrišu pomoću elektroda koje generišu potencijalnu razliku od 10.000 V u protoku zraka, a zatim se hvataju u sabirnu jedinicu koja se lako može prati. Tehnologija elektroničkog pročišćavanja (ifD), koja omogućava naprednu filtraciju za još veću efikasnost uklanjanja zagađivača, bakterija i alergena, također je od nedavno dostupna na tržištu. 

Elektrostatički filteri mogu se konfigurisati kao opcija na ELFOFresh EVO, ELFOFresh2, ELFOFresh Large, ZEPHIR3 (dostupna kao standard sa ifD tehnologijom), AQX i CLA jedinicama.

Drugi sistemi dezinfekcije u kontrolisanim mehaničkim ventilacionim jedinicama uključuju UV-C germicidne lampe, koje pročišćavaju zrak eliminišući bakterije, plijesan i viruse pomoću ultraljubičastog zračenja. Pored toga, postoji i tehnologija inspirisana katalitičkom oksidacijom, koja oponaša prirodni postupak fotokatalize. Tačnije, ovi uređaji kombinuju UV lampu sa strukturom katalizatora od legure metala sa saćastom matricom od titan dioksida. Kombinacija ova dva elementa, hidroksilnih radikala i vodonik-peroksida, podstiče razgradnju različitih patogena.

Jedinica za povrat toplote: aktivna ili pasivna?

Iako je istina da kontrolisana mehanička ventilacija pruža neosporne prednosti u smislu poboljšane kvaliteta zraka koja pozitivno utiče na zdravlje ljudi, ova tehnologija je također izuzetno efikasna u smislu uštede energije. Zahvaljujući komponenti unutar jedinice koja se naziva jedinica za povrat toplote (ili izmjenjivač toplote), toplotna energija ispušnog zraka koji se uvlači i izbacuje van se ne gubi, već doprinosi osiguravanju čistog, filtriranog zraka iz vanjskog okruženja na odgovarajućoj temperaturi.

Ova vrsta povrata toplote naziva se pasivnom ili statičkom i malo je vjerovatno da će zagarantovati grijanje i hlađenje zraka tokom sezone, kada nije previše vruće ni previše hladno. Sa druge strane, aktivni ili termodinamički povrat je kada se tradicionalni pasivni izmjenjivač toplote kombinuje sa krugom rashladnog sredstva toplotne pumpe, koji se pokreće po potrebi, čime se garantuje drugi povrat (tj. grijanje ili hlađenje zraka) i čini sistem još efikasnijim.

Pogledajmo primjer. ELFOFresh EVO VMC jedinica kompanije Clivet koristi ovu tehnologiju za uvođenje zraka koji je topliji od temperature okolnog zraka za grijanje i hladnijeg zraka za hlađenje, čime se ispunjava do 85% potrebe zgrade za toplotom i čime se tokom sezone postiže čak i 100%.

Otkrijte ELFOFresh EVO